Što je parodontitis
i kako ga liječiti?

O čemu se zapravo radi?

Parodontologija je grana dentalne medicine koja se bavi bolestima potpornog aparata zuba. Zub u kosti drže vezivna vlakna koja se nazivaju parodontni ligament. Tanka i nježna kost oko zuba sidrište je parodontnog ligamenta. Ono što vidimo izvana naziva se gingiva (zubno meso, desni) i također je dio parodontnog kompleksa. Kao nigdje drugdje u tijelu, oko zuba postoji tkivo koje istovremeno pripada sterilnom sustavu organizma i bakterijama koloniziranoj usnoj šupljini. Oko samog zuba cijelo se vrijeme, od nicanja do ispadanja, vodi borba između bakterija i obrambenih sustava organizma. Kada bakterije uspiju prouzročiti destrukciju mekih tkiva i kosti oko zuba, razvija se prepoznatljiva bolest – parodontitis. Za dijagnozu je potrebno pronaći džepove oko zuba, odnosno mjesta gdje se gingiva ne drži čvrsto za zub. U džepovima nesmetano rastu patogene bakterije jer te površine zuba nisu dostupne svakodnenom mehaničkom četkanju. Kod osoba sklonih razvoju parodontne bolesti, s vremenom će doći do značajnog gubitka kosti kao posljedice upale, te do rasklimavanja i ispadanja zuba.

Slika: grafički prikaz paro sonde s milimetrima
Slika: ligament - gdje je parodontni ligament? Bijela strelica pokazuje kost u koju se sidre vezivna vlakna koja drže zub, a crna strelica pokazuje prostor samog paradontnog ligamenta

Trebate li se zabrinuti?

Ako odgovorite pozitivno na neka od ovih pitanja, bilo bi korisno posjetiti parodontologa: Ovo su samo neka osnovna pitanja vezana uz razvoj parodontitisa, no za točnu dijagnozu svakako se obratite svom stomatologu ili posjetite specijalistu parodontologa.

Vrste parodontitisa

Podjela parodontitisa prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji je opširna, te ćemo ovdje navesti samo par osnovnih oblika. Reverzibilna upala je gingivitis, te zahvaća samo povrčinska meka tkiva. Danas najviče koristimo dvije dijagnoze: kronični i agresivni parodontitis. Kako je kod svakog pojedinca oblik bolesti malo drugačiji, zahvaćenost broja opisuje se kao lokalizirani ili generalizirani. Ovisno o stadiju bolesti prilikom pregleda, parodontitisi se dijele na početni, umjereni i uznapredovali.

Gingivitis je reverzibilna, površinska upala gingive koju pojedinac često može sam sanirati intenzivnom i pravilnom higijenom.

Gingivitis se očituje otečenim i izrazito crvenim (umjesto koraljnoružičastim) zubnim mesom koje krvari pri četkanju zubi. Kod pušača je krvarenje slabije izraženo. Upala može i ne mora biti povezana sa bakterijiskim plakom na zubima. Najbitnije je da u ovoj fazi bolesti još nije došlo do razaranja parodontnih tkiva te da se pravovremenom intervencijom može spriječiti razvoj parodontitisa.

Kronični parodontitis

Kada se gingivitis uzrokovan plakom ne liječi, u 20% ljudi razviti će se kronični parodontitis. Ovo je stanje ireverzibilno, tj. kost koja je nestala ne može se više vratiti, a s njom ni zubno meso.

Kronični parodontitis se razvija kroz dugi niz godina, može zahvaćati samo poneke ili sve zube. Obično je progresija bolesti u skladu sa količinom zubnih naslaga odnosno manjkavom higijenom. Razvoju kroničnog parodontitisa mogu doprinijeti pušenje, starija dob, krvne bolesti, dijabetes mellitus, lijekovi te genska sklonost.

Slike: Nakon samo nekoliko detaljnih čišćenja plaka i kamenca sa površina zuba, vidimo kako kronične upalne promjene brzo cijele. Rezultat je zdrava gingiva koja ne krvari na podražaj i smanjenje dubine parodontnih džepova.

Agresivni parodontitis

Kada se gingivitis uzrokovan plakom ne liječi, u 20% ljudi razviti će se kronični parodontitis. Ovo je stanje ireverzibilno, tj. kost koja je nestala ne može se više vratiti, a s njom ni zubno meso.

Kronični parodontitis se razvija kroz dugi niz godina, može zahvaćati samo poneke ili sve zube. Obično je progresija bolesti u skladu sa količinom zubnih naslaga odnosno manjkavom higijenom. Razvoju kroničnog parodontitisa mogu doprinijeti pušenje, starija dob, krvne bolesti, dijabetes mellitus, lijekovi te genska sklonost.

Slike: Agresivni parodontitis najčešće pogađa mlade ljude s genetskom sklonošću. Upala nije uvijek očita, destrukcija tkiva je velika unatoč dobroj higijeni, a nakon terapije, nažalost, estetika često ne zadovoljava.

Bakterije

Bakterije su na površini korijena organizirane u biofilm (plak), neprobojnu utvrdu za antibiotike i antiseptike, sve dok ih se mehanički ne ukloni. Tek na potpuno čistoj površini korijena parodontni ligament ima mogućnost ozdravljenja. U ustima ljudi pronađeno je preko 700 vrsta bakterija, Sa svima njima možemo živjeti prilično skladno, ako ih držimo pod kontrolom tj. ako pravilno četkamo zube. Kada dopustimo bakterijama da stvore velike količine naslaga na zubima tada počinju problemi. Zubi oboljevaju od karijesa, a zubno meso od gingivitisa i parodontitisa. Bez određenih bakterija ne može se razviti bolest, zato je nužno ne dopustiti im da se organiziraju u opasne naslage na zubima.


Što doprinosi razvoju bolesti?

Pušenje cigareta

Svaki drugi slučaj parodotitisa može se povezati sa sadašnjim ili ranijim pušenjem. Pušenje dvostruko ubrzava napredovanje bolesti te dovodi do ranijeg gubitka zubi. Pušači pokazuju slabiji oporavak nakon parodontne terapije te su nepogodni kandidati za regenerativne kirurške zahvate. Prestanak pušenja povezuje se s boljim odgovorom na terapiju parodontitisa, te pozitivno djeluje na parodontna tkiva. Pušenje cigareta smatra se jednim od faktora rizika za razvoj parodontitisa.

Dijabetes mellitus

Parodontitis i dijabetes dvosmjerno su povezani. Osobe koje boluju od parodontitisa imaju slabiju kontrolu dijabetesa, a oboljeli od dijabetesa pokazuju lošiji parodontološki status. Slabo kontrolirani dijabetes uzrokuje lošije učinke terapije parodontitisa. Uz to, neliječeni parodontitis otežava kontrolu dijabetesa. Dijabetes mellitus pokazao se kao glavni factor rizika za razvoj parodontitisa.

Hormonalne promjene

Gingiva je tkivo podložno hormonalnim promjenama. Pubertet, menstrualni ciklus, trudnoća, menopauza i kontracepcijska terapija mogu dovesti do promijenjenog upalnog odgovora gingive.

Lokalni faktori

Odstojeći rubovi ispuna i krunica, nepravilno položeni zubi nedostupni pravilnom četkanju, zubni kamenac, nepotpuni iznikli umnjaci… Sva se ova mjesta prilikom inicijalne terapije trebaju ukloniti kako bi se omogućila pravilna higijena. Zato je parodontološka obrada nezamjenjiva u otkrivanju svih detalja na zubima koje treba na neki način popraviti.

Slika: dobra krunica - konture krunice prate konture zuba.
Slika: loša krunica - rubovi krunice odstoje od zuba.

Kako se liječi?

Parodontološka terapija može se najjednostavnije podijeliti u tri faze.

1. Nakon mjerenja mnogih parametara i postavljanja dijagnoze slijedi inicijalna terapija. Radi se u lokalnoj anesteziji, u nekoliko posjeta. Inicijalna terapija uključuje struganje (kombinacija ručne i ultrazvučne tehnike) svih bakterijskih naslaga sa površine korijena koje uzrokuju bolest.

A slina ne dopire do bakterija u džepu. B mlaz vode iz intraoralnog tuša dopire samo djelomično u džep C samo ultrazvučni skidač zubnih naslaga dopire do dna džepa i uklanja bakterijski biofilm.

 

Antibiotska terapija određuje se individualno, nije nužna i svakako se primjenjuje kada su bakterijske naslage mehanički uklonjene, jer bez toga su antibiotic bespomoćni.

2. Nakon toga slijede mjeseci potporne terapije (tzv. recall) koja zahtjeva predanu suradnju pacijenta, redovite dolaske na kontrolna čišćenja novonastalih zubnih naslaga, pažljivu oralnu higijenu prema uputama parodontologa, te praćenje oporavka parodontnih džepova oko zuba. Ovo je faza "doktor u kući" gdje je svatko odgovoran za kvalitetu svoje higijene i pravilno četkanje zubi jer bez toga nema pravog ozdravljenja. Ponekad nije moguće iz prve postići optimalno cijeljenje jer su parodontne infekcije vrlo tvrdokorne i uporne, te je potrebno ponavljati struganje i poliranje korijena u lokalnoj anesteziji.

3. Nakon reevaluacije stanja, svi problem koji nisu riješeni konzervativnim metodama, podložni su kirurškim zahvatima. Kirurških opcija i vrsta zahvata ima mnogo i stoga ovdje nećemo detaljnije opisivati.

Slika: duboki džep ispod starog mosta.
Slika: nakon početne terapije i cijeljenja, koštani defekt ispunjen je umjetnom kosti.
Slika: dubina džepa je značajno smanjena i izrađen je novi most.

Kako parodontitis utječe na opće zdravlje?

Upaljena i ulcerirana površina parodontnog džepa značajno je mjesto ulaska bakterija i njihovih produkata u organizam. Tako se razvija upalni odgovor čije se posljedice mogu pokazati na različitim mjestima u organizmu. Tako neliječeni parodontitis može utjecati na razvoj ateroskleroze, kardiovaskularne bolesti i cerebrovaskularne bolesti, može izazvati komplikacije u trudnoći ( prerani porodi djece s malom porođajnom težinom javlja se tri puta češće kod žena koje boluju od parodontitisa), može otežati kontrolu dijabetesa te dovesti do respiratornih infekcija. Kod osoba koje boluju od parodontitisa postoji preko 20% veća šansa za oboljenje od kardiovaskularne bolesti, a bakterije iz parodontnih džepova pronađene su u ateroskleroznim žilama.


Želite znati više...

Američka parodontološka akademija, www.perio.org

Hrvatsko parodontološko društvo, www.croperio.com

Test za osobnu procjenu rizika, service.previser.com/aap