U čemu je osnovna razlika između „dobre“ i „loše“ protetike?

Zašto biste krunice i mostove radili baš u našoj poliklinici?

Problemi s kojima se mnogi pacijenti susreću nakon fiksnoprotetskih radova su upale i povlačenje zubnog mesa i vidljivost rubova krunica. Što pridonosi ovom lošem razvoju događaja i kako minimalizirati mogućnost da se to dogodi i vama?

Postoje dvije tehnike preparacije (brušenja) zuba za krunicu i obje se u zubnoj protetici koriste i dan danas. Pacijent će teško znati kojom se metodom služi njegov doktor dentalne medicine jer najčešće ni ne zna da postoji razlika u vrstama preparacije.

Kod tehnike tangencijalnog brušenja rubovi gotovih krunica nakon cementiranja ne prate prirodnu liniju zuba već „izviruju“ u odnosu na debljinu prirodnog zuba kakav je nekada bio. Tangencijalno brušenje je brža i jednostavnija tehnika ali povećava mogućnost da se u minijaturnom prostoru koji je stvoren između odstojećeg ruba krunice i prirodnog zubnog tkiva zadržava hrana i razvijaju bakterije. S vremenom uslijed djelovanja bakterija zubno meso još više natekne te pacijent nema pojma što sve buja ispod rubova njegovih zubnih krunica, ali primjećuje da je gingiva upaljena, tamnije boje i krvari prilikom četkanja. Do tih je mikroprostora nemoguće doprijeti zubnom četkicom, koncem ili interdentalnim četkicama jer se uglavnom nalaze ispod zubnog mesa. Drugim riječima, čak i ako vam je higijena besprijekorna, ne možete sami spriječiti ove probleme. Nekada zubno meso nakon upale reagira povlačenjem što rezultira smanjenjem upalnog procesa. Pacijent više ne trpi bolove i krvarenje iz zubnog mesa, ali sada su rubovi krunica vidljivi što rezultira lošom estetikom.
Naš specijalist protetike doktor Kralj zube brusi isključivo tehnikom „na stepenicu“, kompliciranijim načinom preparacije koji zahtijeva više vremena i preciznosti, ali je u pogledu minimaliziranja prije opisanih problema sa zubnim mesom apsolutno superioran tangencijalnoj tehnici. Preparacija stepenice ne smije biti preopsežna kako se ne bi oslabilo strukturu zuba. Zub i nadogradnja na koju će krunica „sjesti“ bruse se tako da se unaprijed uzima u obzir debljina krunice, te ona nakon cementiranja prati prirodnu liniju zuba i ne ostavlja prostor u kojem se mogu razvijati bakterije. Desni se sljubljuju uz krunicu kao i nekada uz pravi zub. Odstojećeg ruba jednostavno nema te u slučaju da pacijent higijenu održava na zadovoljavajućem nivou, mogućnost da dođe do problema sa zubnim mesom svedena je na puno manju mjeru.



Fotografije kojima opisujemo različite vrste krunica snimljene su u poliklinici K2 i ovdje su prikazane u svrhu pojašnjavanja različitih vrsta preparacije. Riječ je o pacijentima s vrlo izraženim problemima koje ovdje navodimo, s krunicama koje su u svakom slučaju zrele za promjenu. Krunice preparirane tangencijalnom tehnikom brušenja neće nužno rezultirati gore navedenim problemima. Ako su stručno napravljene i uz dobru higijenu, kod velikog broja pacijenata mogu izvrsno služiti godinama. Ono što bismo vam željeli približiti je da postoji konkretna prednost u načinu kako pristupamo izradi zubne protetike u našoj poliklinici.

Slika prije: tangencijalna preparacija
Slika poslije: preparacija na stepenicu

Stare krunice - tangencijalna preparacija
Nove krunice - preparacija na stepenicu