Među pacijentima se uvriježilo da gotovo sve bolne promjene u ustima nazivaju aftama. Međutim, pod tim pojmom podrazumijevamo samo jednu, točno određenu bolest s jasnim kliničkim obilježjima, a to su rekurentne aftozne ulceracije. Afte ili rekurentne aftozne ulceracije su bolest karakterizirana povremenom pojavom ulceracija tj. bolnih ranica na oralnoj sluznici. Bolest je vrlo česta i zahvaća do 20% populacije. Češće se javlja u žena i u mlađoj životnoj dobi.
Afte imaju vrlo karakterističan izgled. Javljaju se okrugle ili ovalne ulceracije veličine od nekoliko milimetara do jednog ili rijetko više centimetara, s tipičnim žutim ili sivim dnom i crvenim upalnim rubom. Lokalizacija je također karakteristična, javljaju se na usnama, jeziku, obraznoj sluznici i mekom nepcu dok se nikada ne javljaju na tvrdom nepcu i gingivi. Što se tiče dinamike pojavljivanja, to je vrlo varijabilno – neki pacijenti ih imaju dva do tri puta godišnje dok se u nekih pacijenata javljaju neprestano. Praćene su bolovima i neugodom, posebno kod jela.
Uzrok afti je nepoznat. Radi se o autoimunoj bolesti u čijem nastanku (kao i kod svih autoimunih bolesti) igra ulogu genetika u kombinaciji s nekim faktorom iz okoline. Međutim, o kojem točno faktoru se radi, još uvijek nije poznato. Što se infekcije tiče, ne morate brinuti, afte nisu zarazna bolest i ne mogu se prenijeti drugim osobama.
Stanja kao što su anemija, manjak željeza i folne kiseline, zatim druge autoimune bolesti poput Crohnove bolesti ili ulceroznog kolitisa te poremećaji imunosti poput HIV-a mogu u nekih pacijenata dovesti do pojave afti. Značajnu ulogu u nastanku afti igra stes. Međutim, kod velike većine pacijenata ne uspijeva se utvrditi nikakav predisponirajući faktor.
Po pitanju prevencije, mogućnosti su dosta sužene. U slučaju da u podlozi postoji manjak nekog od minerala ili vitamina potrebno ga je nadoknaditi što može pridonijeti smanjenju izbijanja afti. U najvećem broju slučajeva, ne postoji sredstvo čijim bi se uzimanjem spriječio nastanak afti.
Nije sve tako crno, lijeka ipak ima. Afte se u najvećem broju slučajeva liječe lokalnim kortikosteroidima. Preparat, najčešće mast (Volon A, Beloderm, Betazon…) aplicira se 2 do 3 puta dnevno do cijeljenja lezije (obično do 7 dana). Lokalni kortikosteroidi ne mogu spriječiti izbijanje novih promjena, no značajno skraćuju trajanje i bol kod postojećih. Ovo posebno vrijedi ako se s terapijom započne kod pojave prvih simptoma – afte će značajno kraće trajati i neće izazivati tegobe. Kod jače boli, od pomoći mogu biti i lokalni anestetici u gelu (Dolokain, Lidokain…). Veće afte liječimo perilezijskim injekcijama dok one najteže pacijente, u kojih lokalna terapija ne daje rezultat, liječimo sistemskom kortikosteroidnom terapijom.
Preporučio bih pregled specijalista da se utvrdi radi li se stvarno o aftama ili ulceracijama druge etiologije kako bi se mogla ordinirati ispravna terapija. Pridržavajte se preporuke specijalista o terapiji i ona stara izreka da afte traju „s terapijom tjedan, a bez terapije sedam dana“ neće se odnositi i na vas.