Radi se o infekciji oralne sluznice virusom herpes simpleks tip 1, znatno rjeđe tip 2. Virus je rasprostranjen svugdje i prema nekim podacima, preko 90% populacije ima razvijena antitijela tj. bilo je u kontaktu s virusom. To naravno ne znači da će svaka osoba koja je bila u kontaktu s virusom razviti infekciju. Većina ljudi je ne razvije.
Prenosi se bliskim kontaktom (poljubac, upotreba zajedničkih predmeta, orogenitalni kontakt) s osobom koja ima aktivnu infekciju.
Infekcija ima dva oblika. Primarna infekcija događa se najčešće u dječjoj ili adolescentskoj dobi i prilično je burna. Počinje visokom temperaturom i općom slabošću, a nakon 3-4 dana javljaju se karakteristične promjene u ustima – jako otečeno i bolno zubno meso i erozije (ranice) po cijeloj sluznici. Promjene su jako bolne i cijele kroz 7-14 dana.
Potrebno je obaviti pregled specijalista oralne patologije koji će postaviti dijagnozu na temelju karakterističnog kliničkog nalaza. S obzirom na to da se radi o virusnoj bolesti, liječenje je simptomatsko –primjenjuju se lokalni anestetici (Dolokain, Lidokain gel), antiseptici i sredstva za epitelizaciju (D-panthenol otopina). Vrlo je važno uzimati dovoljno tekućine (2l dnevno) da se spriječi dehidracija. Također, treba mirovati i odmarati se te izbjegavati bespotrebno uzimanje antibiotika. Bolest spontano prolazi za 7-14 dana i ne ostavlja posljedice.
Nakon infekcije virus se ulazi u tzv. fazu latencije u kojoj može mirovati godinama u gangliju tirgeminalnog živca, dok se ne dogodi neki okidač za reaktivaciju.
Okidač za reaktivaciju virusa može biti stres, iscrpljenost, izlaganje suncu, druga bolest ili infekcija. Srećom, kod reaktivacije je klinička slika značajno blaža. Najčešće se javlja u obliku u kojem je svima poznat, a to je herpes na usnici (labijalni herpes). Rjeđe se može javiti kao herpes na gingivi (zubnom mesu) ili tvrdom nepcu. Za razliku od primarne infekcije, labijalni herpes u velikoj većini slučajeva ne izaziva veće tegobe. Pacijenti mogu osjetiti svrbež, zatezanje ili peckanje. Simptomi intraoralnog herpesa mogu biti nešto intenzivniji, ali opet značajno blaži od primarne infekcije.
Labijalni herpes počinje peckanjem i svrbežom na granici kože i sluznice usana. Također, može se vidjeti i crvenilo zahvaćenog područja. Nakon 2-3 dana javljaju se karakteristični mjehurići ispunjeni bistrom tekućinom koji nakon dan dva puknu i nastaje krasta koja kroz 3-4 dana zacijeli. Kod intraoralnog herpesa mjehurići se ne vide jer odmah puknu pa se vidi karakteristična nakupina sitnih okruglih erozija (ranica) na tvrdom nepcu ili gingivi.
Labijalni herpes liječi se lokalnom primjenom antivirusnog lijeka aciklovira (Aciklovir, Aklovir, Virolex krema). Važno je napomenuti da aciklovir djeluje samo prije nastanka mjehurića. Znači, pri prvoj pojavi simptoma (peckanje, zatezanje crvenilo) zahvaćeno mjesto je potrebno mazati kremom svaka 2 sata. Na takav način često neće doći do nastanka ružnih mjehurića koji rezultiraju još ružnijom krustom nego se lezija može „zaustaviti“. Kod intraoralnog herpesa lokalna aplikacija aciklovira nije učinkovita nego se preporučuje upotreba oralnog antiseptika i po potrebi lokanog anestetika. U pacijenata s teškom kliničkom slikom i učestalim reaktivacijama virusa može se preventivno uvesti sistermski aciklovir.
Što se prevencije tiče, ne postoji neko univerzalno djelotvorno sredstvo za prevenciju. Različiti dodaci prehrani djeluju vrlo individualno i nema dovoljno dokaza da bi ih se moglo preporučiti svima. Moj savjet je – što prije počnite s terapijom. Kod pojave prvih simptoma koristite aciklovir svaka 2 sata i postoji vrlo solidna šansa da se promjena neće ni pojaviti. U slučaju da se promjene počnu često javljati (otprilike jednom mjesečno i češće) javite se svom liječniku kako bi se isključila druga, ozbiljnija bolest u podlozi.
Ako imate bilo kakvih pitanja za nas ili za doktora Braila, slobodno nas kontaktirajte s povjerenjem.
Pratite nas i na našoj Facebook i Instagram stranici te se pretplatite na naš Youtube kanal.