Kontrola infekcije obuhvaća skup postupaka koji su usmjereni ka eliminaciji infektivnih mikroorganizama u radnom prostoru stomatološke ordinacije kako bi se spriječio njihov prijenos na pacijente i osoblje. Ona uključuje sterilizaciju, dezinfekciju, korištenje zaštitnih barijera i korištenje zaštitne opreme.
Sterilizacija podrazumijeva postupke kojima se potpuno uništavaju svi živi mikroorganizmi uključujući i bakterijske spore. Provodi se postupkom toplinske sterilizacije u autoklavu (najčešće za instrumente), kemijskim metodama (etilenoksid ili formaldehid, najčešće za instrumente i pribor koji se ne može termički sterilizirati) i fizikalnim metodama (UV lampe koje se koriste za sterilizaciju prostora). Za razliku od sterilizacije, dezinfekcija podrazumijeva postupke kojima se mikroorganizmi uništavaju ne u potpunosti ali do razine koja nije štetna za zdravlje čovjeka. Dezinfekcijom se također, ne mogu eliminirati bakterijske spore.
Idealno bi bilo da se svi instrumenti i pribor steriliziraju. Međutim, to najčešće nije moguće iz niza razloga. Ono što se svakako sterilizira su ručni instrumenti. Rotirajući instrumenti poput turbinske bušilice i mikromotora se dezinficiraju iza svakog pacijenta a steriliziraju na kraju dana- Sterilizacija iza svakog pacijenta značajno bi smanjila njihovu trajnost i jednostavno bi bila neizvediva. Osim toga, postupcima dezinfekcije (najčešće se radi o brisanju instrumenata dezinficijensom na bazi alkohola) eliminiraju se svi patogeni mikroorganizmi a mogućnost transmisije s pacijenta na pacijenta je praktički eliminirana.
Prvenstveno se radi o virusima poput virusa HIV-a i hepatitisa B i C. Ti virusi osjetljivi su na sve standardne dezinficijense na bazi alkohola. Nadalje, virus HIV-a je sam po sebi izrazito neotporan i ugiba unutar nekoliko sekundi do minutu izvan organizma. Virus hepatitisa C je otporniji i može zadržati infektivnost izvan organizma do četiri dana. Unatoč tome, prijenos hepatitisa C s pacijenta na pacijenta u stomatološkoj praksi nije zabilježen. Virus hepatitisa B je jako otporan i može zadržati infektivnost izvan organizma do tjedan dana. Unatoč tome u svjetskoj literaturi zabilježena su samo dva slučaja prijenosa s pacijenta na pacijenta i u oba je utvrđen propust u mjerama kontrole infekcije.
Nemate. Što se prijenosa ovih virusa u stomatološkoj praksi tiče, tiče možete biti opušteni. Infekcija ovim virusom predstavlja veći rizik za stomatologa nego za pacijenta, jer do infekcije najčešće dolazi ubodom na iglu kontaminiranu krvlju zaražene osobe. Ipak i taj rizik je jako mali i nakon jednog uboda iznosi 0.3% za HIV i 1.8% za hepatitis C.
Za razliku od HIV-a i hepatitisa koji se šire direktnim kontaktom s krvlju oboljele osobe, koronavirus širi se prvenstveno preko kapljica koje se nalaze u izdahnutom zraku. Stomatološkim postupcima u kojima se koriste rotirajući instrumenti generira se velika količina aerosola koji značajno povećava rizik transmisije virusa. Upravo zbog aerosola, stomatolozi su zdravstveni djelatnici koji imaju najveći rizik za profesionalno obolijevanje od koronavirusa. Ipak, postoje brojni postupci kojima se taj rizik može smanjiti. Oni uključuju pažljivo trijažiranje pacijenata, izbjegavanje nakupljanja većeg broja pacijenata u čekaonici, ispiranje usta prije početka zahvata, korištenje odgovarajuće zaštitne opreme, protokole dezinfekcije i sterilizacije instrumenata, opreme i radnih površina te prozrasčivanje prostorija između svakog pacijenta. Provođenjem navedenih postupaka vaši stomatolozi čine sve da vam odlazak njima ne izaziva zabrinutost i ne predstavlja dodatan stres.
Ako imate bilo kakvih pitanja za nas ili za doktora Braila, slobodno nas kontaktirajte s povjerenjem.
Pratite nas i na našoj Facebook i Instagram stranici te se pretplatite na naš Youtube kanal.
