Poliklinika neće raditi od 23.12. do 07.01.2025. U tom razdoblju vas molimo da sve upite šaljete mailom na hello@k2dental.hr Hvala!
left Svi naši blog postovi

Zubni plak – početak i kraj svih zubarskih priča

Zubni plak (bakterijski biofilm) predstavljaju mekane naslage na zubima. Drugim riječima to su visokoorganizirane zajednice bakterija koje su uzročnik brojnih bolesnih stanja u usnoj šupljini.


Kako nastaje zubni plak?

Zamislite savršeno čistu plohu zuba koja nikne u ustima šestomjesečne bebe. Bebina se usta koloniziraju bakterijama od rođenja i sada je već sve spremno za dolazak tog zuba. Prvi korak u nastajanju naslaga je stvaranje ljepljivog sloja, opne od glikoproteina iz sline na čistom zubu. Takva sluzava tanka naslaga idealna je baza na koju se bakterije svojim mikro nastavcima zalijepe i stvore tzv. biofilm. Takav proces jedan je od osnova života na zemlji koji je bez bakterija nezamisliv.

Bakterije u ustima naše bebe su većinom “dobre”, naši suradnici u životu te važni zaštitnici naše kože i sluznice. Ipak, ima i onih s lošim namjerama (patogene bakterije) koje se tu negdje kriju i čekaju svoju priliku. Što se više bakterija zalijepi, to se nove bakterije lakše lijepe i podebljavaju naslagu pretvarajući je u zreli zubni plak. Kako se povećava volumen plaka, patogene bakterije imaju povoljnije uvjete za učiniti neku štetu.

No, naša beba otkriva svijet i koristi svoj novi zub za sve i svašta. Time ga mehanički čisti i uklanja nakupljeni plak. Redovitim čišćenjem, bakterije na zubu ostaju većinom njene, domaće, a patogeni su jedva prisutni. Dok se redovito čisti, ploha bebinog novog zubića ne može dobiti karijes, a zubno meso neće razviti upalni odgovor. No život je pred našom bebom I njenim bakterijama I harmonija će nekada biti idealna, a nekad narušena. Sve ovisi o mehaničkom uklanjanju plaka s ploha zuba.


Dakle, zubi su nosači plaka, a što je sa sluznicom i zubnim mesom? Kada oni obole od patogenih bakterija? Zapravo – kako smo onda uopće zdravi?

Sluznica i zubno meso se ljušte. Kao i koža uostalom… To je svojstvo jako važno u svemu ovome. Prekriveni smo bakterijama, dapače, sa sobom nosimo više bakterija nego vlastitih tjelesnih stanica!

Ljuštenjem mrtvih stanica s površine mekih tkiva otpadaju i nakupljene bakterije. Ispod površine djeluje moćna imunološka obrana tijela i balans je uspostavljen. Ali! Zub je dodiru sa zubnim mesom, a kada se na njemu skupi previše plaka, meko tkivo odgovara upalom jer se tako brani. Nažalost, postoji trenutak u kojem taj upalni odgovor i napad bakterija postanu destruktivni, kost se počne povlačiti u bijegu pred agresorima i razvije se – parodontitis. Produbljena pukotina između zuba i zubnog mesa u kojoj su bakterije u plaku zaštićene od sline, četkice i čišćenja i razorni proces se nastavlja do kraja – gubitka zuba. Ovaj tijek događaj može se razviti samo oko zuba. Nigdje drugdje u tijelu ne postoji takva kombinacija tvrde plohe koja se ne ljušti i sluznice.


Gdje je onda granica između “vanjskog” svijeta prekrivenog bakterijama I sterilne “unutrašnjosti” našeg tijela?

Odgovor je nažalost stručan – u tzv. spojnom epitelu, posebnom sloju stanica oko zuba (naslonjenih na plohu zuba) koji ima sva potrebna oružja za obranu protiv prodora bakterija u vezivno tkivo koje je tik ispod, a zove se parodontni ligament. Taj ligament je savršena mreža tkiva koja drže zub u kosti i omogućuju žvakanje.

Sva su ova tkiva pravo malo čudo evolucije i čuvaju ulaz u naše tijelo. Ipak, nisu svemoguća i trebaju našu pomoć u održavanju zdravlja.


Vratimo se na bakterijske naslage, događa li se to samo u našim ustima?

Naravno da ne. Biofilm nije ekskluzivna i jedinstvena pojava za zube i usta. Biofilmovi se nalaze svuda oko nas, u prirodi, okolišu, živim bićima. Oni nastaju uvijek kada postoji tvrda površina u vlažnom i mokrom okruženju. Primjer u prirodi je sluz na kamenju u lokvama, jezerima, morima, rijekama ( tok rijeke i brzaci nikada neće ukloniti naslage na kamenju pa tako ni ispiranje osvježavajućim tekućinama u ustima neće ukloniti plak koji da bi se može samo očetkati). Primjer u svakodnevnom okruženju su biofilmovi u cijevima, sanitarijama, rashladnim uređajima. U živim organizmima primjer su medicinski ugrađena pomagala, umjetni srčani zalisci, pacemaker, kateteri, zubni implantati…


Ne možemo živjeti bez plaka, ali kada postaje opasan? Karijes ipak ne dobijemo svakih par minuta.

Posebno opasan i patogen je zreli plak, odnosno naslage na zubima starije od 24 sata. To znači da je složena i visokoorganizirana kolonija bakterija ,pravi mali “sluzavi grad”, netaknuta četkicom rasla dovoljno dugo da započne otapati površinu zuba. Zaštićene unutar tog sustava bakterije bujaju, koriste ugljikohidrate za svoj metabolizam te stvaraju kisele produkte koji onda uzrokuju demineralizaciju i infekciju tvrdih tkiva zuba tj. karijes cakline i dentina. Također, uzrokuju upalu i bolest zubnog mesa te kosti koja okružuje zub – gingivitis i parodontitis. U zreli plak talože se minerali iz sline te tako nastaje tvrda zubna naslaga – zubni kamenac.

Zaključak: gdje ima karijesa i krvarenja, ima i mjesta koja nisu očišćena duže od 24 sata.


Ali postoje sredstva koja uništavaju bakterije – antibiotici, antiseptici, dezinficijensi…?

Biofilm živi, raste, mijenja se, otpušta cijele kolonije koje zatim putuju dalje i traže novo stanište. Biofilmove možemo usporediti s velikim gradovima. Postoji i sustav komuniciranja među bakterijama koji nazivamo “quorum sensing” – nazovimo ga čak i vrstom bakterijske inteligencije. Uz pomoć takvih sustava se primjerice razvija otpornost na antibiotike. To je ona situacija u kojoj popijete antibiotik, a plak nije mehanički očišćen. Tada antibiotik ne može prodrijeti u dobro organizirani i gotovo neprobojni plak već kroz krvotok dolazi samo do površine. Tu ga bakterije prepoznaju i šalju informacije u dubinu do patogenih sojeva koji s lakoćom nauče sve o potencijalno ubojitoj supstanci i razvijaju otpornost. Dokazano je da su bakterije zaštićene u plaku i do 1000 puta otpornije na djelovanje antibiotika nego ako su slobodne u vlažnom mediju.

Antiseptici prvenstveno trebaju čistu površinu zuba da bi na njoj spriječili nakupljanje plaka, a dezinfekcijska sredstva su u pravilu prejaka i preopasna da bi ih koristili u ustima.

Zato uvijek upozoravamo – oprezno s antibioticima!


Kako mu onda stati na kraj?

Odgovor je – mehaničko uklanjanje zubnog plaka. Pravilno, temeljito i redovito četkanje zubi tehnikom koja ne istovremeno ne oštećuje zube i zubno meso.

Sve drugo je sporedno. Koja pasta, koja vodica, koja četkica, plava ili zelena, mala ili velika, ručna ili električna, najmodernija ili klasična, sa spojlerima ili bez, iz drogerije ili biljne apoteke, s maslinovim uljem ili žalfijom, uz malo propolisa, puno meda, ponekad crno vino, a vikendom otopine srebra, ono što je susjedi pomoglo, ili jer je baka imala loše zube… Vjerujte, sve smo čuli. Sve je sporedno.

No na kraju priče o zubima je opet – zubni plak i je li redovito mehanički čišćen.

Stvaranje naslaga na zubima nemoguće je izbjeći. Svi smo bili bebe s početka ove priče, a bakterije sada žive u našim ustima i vrste se broje u tisućama. I to je jednostavno tako, ali ono što možemo je redovno uklanjati naslage sa zuba četkicom i pobrinuti se da u našim ustima prevladavaju “dobre” bakterije.


Ako imate bilo kakvih pitanja, slobodno nas kontaktirajte s povjerenjem.

Ne zaboravite da vam Dentalna poliklinika K2 nudi besplatan prvi pregled.

Pratite nas i na našoj Facebook i Instagram stranici te se pretplatite na naš Youtube kanal.