Cementiranje krunica i mostova: što trebate znati prije i poslije

Kad se izrada krunice ili mosta bliži kraju, dolazi trenutak cementiranja, faza o kojoj pacijenti rijetko razmišljaju, a zapravo je točka s koje nema povratka. O tome što cementiranje znači, zašto rad ponekad popusti i kako se ponašati nakon njega govori dr. Hana Stanković, specijalistica parodontologije. Ovdje su odgovori na pitanja koja pacijenti najčešće postavljaju.

Zašto se to zove cementiranje

Stomatolozima je riječ cementiranje svakodnevna, no mnogim pacijentima, osobito onima koji se prvi put susreću sa zubnim nadomjescima, zvuči neobično. Riječ potječe iz vremena kad su se na zube počele stavljati prve nadogradnje koje je trebalo nekako pričvrstiti. Obična ljepila tu nisu pomagala, pa su se razvili posebni prahovi koji su se miješali s tekućinama. Ti su materijali po svojoj prirodi zaista bili cementi: slično pravom cementu, mehanički popunjavaju prostor i tako drže stvari na okupu. Kao što se drži zgrada, tako se držao i rad na zubu.

Tek su se u novije vrijeme razvili kompozitni cementi koji uz mehaničko trenje (frikciju) ostvaruju i kemijsku vezu sa zubom. Danas se na zub nanosi sredstvo slično ljepilu, koje se zove bond ili adheziv, pa kemijska veza ima veliku ulogu. Ipak, cijeli se postupak i dalje naziva cementiranjem jer je ta riječ duboko ukorijenjena u struci.

Sve što treba stajati na zubu mora stajati vrlo čvrsto. Zato su cementi čvrstog sastava i, kad se jednom stvrdnu, ne bi smjeli popustiti.

Zašto rad ponekad popusti

Ako se krunica ili most odcementira i otpadne, negdje se dogodila pogreška. Najčešće je posrijedi jedno od dvoga:

• Zakazala je fizika. Zub je premalen ili preplitak, krunica je premala, a sile žvakanja prevelike.
• Pogreška u postupku. Neki korak cementiranja nije dobro napravljen. Tipičan je primjer vlažan zub, a zub mora biti suh da bi cement prihvatio.

Često se pita i je li cement bio loš. Svaki stomatolog želi da ono što zalijepi stvarno stoji na zubu, jer kad rad otpadne, to je neuspjeh za sve. Štednja na cementu zato nije dobra ideja: samo svima komplicira život. Za trajne radove koriste se provjereni cementi s odgovarajućom dokumentacijom.

Što kad se rad odcementira nakon više godina

Ako krunica ili most popusti nakon mnogo godina, nešto se stvarno promijenilo. Najčešće je karijes nagrizao strukturu zuba, pa se ni krunica ni cement više nemaju za što držati. Tada se sve raspadne i, kad se pogleda, više nema na što cementirati.

Ponekad su uzrok prevelike sile koje cement jednostavno nije izdržao. Tada treba nešto promijeniti. Obično se zub malo nahrapavi, a krunica se s unutarnje strane jače pjeskari, kako bi se povećala sila kojom se rad drži. Rad može otpasti i rano, ako je površina previše glatka pa ne drži dovoljno dobro.

Čest uzrok ranog popuštanja je i nestrpljenje. Kemijsko stvrdnjavanje cementa ne završava u trenutku kad izađete iz ordinacije. Ako odmah krenete testirati novu krunicu, možete potrgati cement koji se još nije dobro primio.

Kako se ponašati nakon cementiranja

Najvažniji savjet za prve sate s novim radom:

• Nekoliko sati nakon cementiranja nemojte jesti.
• Izbjegavajte vrlo tvrdu hranu i orašaste plodove, jer tek cementirani rad možete pomaknuti ili oštetiti.
• Ne testirajte krunicu. Nemojte provjeravati koliko jako je možete stisnuti jer je doista možete oštetiti.

Ako kod kuće primijetite da vam zagriz nije dobar, da je nešto previsoko, da rad ne sjeda kako treba ili vam jednostavno nije ugodan, nemojte gristi po njemu. Vrlo je vjerojatno da je neki dodir sa zubima suprotne čeljusti previsok, odnosno da je nešto previše istaknuto i smeta vam u zagrizu. Strpite se sa žvakanjem, javite se stomatologu sljedeći dan i dođite na ubrušavanje, pri kojem se rad malo prilagodi. Ako po previsokom mjestu grizete, osobito kod keramike, rad se može okrhnuti, odnosno odlomiti.

Neko vrijeme zubi mogu biti i osjetljivi na hladno i toplo. Temperatura se kroz nove materijale do zuba prenosi drugačije, pa je normalno da zub osjećate malo drukčije. To bi se s vremenom trebalo smiriti.

Recite točno što vam smeta

Pri prilagodbi zagriza puno pomaže kad je pacijent precizan. Rečenica poput “kad napravim ovaj pokret, osjetim da mi smeta” najkorisnija je informacija: tada se točno zna što treba ubrusiti i posao brzo ide dalje.

Privremeni cementi

Postoji i posebna skupina cemenata, privremeni cementi. Koriste se kad rad treba staviti na zub, ali ga kasnije opet skinuti bez rezanja. Takav cement popusti uz malo kuckanja ili potezanja, pa se rad može skinuti sa zuba.

Rijetko se ipak dogodi da privremeni cement jako primi, pa se privremeno cementiran trajni rad ne može skinuti. Tada se pacijenta redovito poziva natrag, otprilike jednom mjesečno, i pokušava se rad skinuti kako bi se privremeni cement zamijenio trajnim.

Bilo je i slučajeva da privremeni cement drži godinama. Tada situaciju treba stalno imati pod kontrolom: redovito čistiti, provjeravati rubove rada da negdje nije popustilo i paziti da se ne razvije karijes.

Može li se otpali rad ponovno cementirati

Ako trajno cementiran rad otpadne, a zub ispod nije propao, rad se najčešće može ponovno cementirati. Pregleda se krunica, pregleda se zub i, ako je oboje u redu, sve se očisti i rad se vrati na mjesto.

Kako se skidaju trajni radovi

Kad se trajni cement dobro primi, nema kuckanja ni potezanja: rad se može skinuti samo rezanjem, a pritom se uništi. Trajno cementirani radovi u pravilu se ne mogu skinuti tako da ostanu kakvi su bili. Najčešće ih treba razrezati uzdužno i raširiti.

Kod cirkona je to posebno zahtjevno. Metal se ponaša predvidljivo: zareže se, raširi i skine. Cirkon, međutim, puca dio po dio, a često je sličan boji zuba, pa je teško razlikovati gdje završava rad, a gdje počinje zub. Skidanje kvalitetnih cirkonskih radova traži veliku pedantnost.

Odluka o cementiranju

Upravo zato je trenutak predaje rada toliko važan. Kad se izrađuje fiksni protetski rad, prolazite kroz sve faze i probe, gledate rad i odlučujete jeste li zadovoljni. Na kraju vas stomatolog pita jeste li zadovoljni i možete li krenuti u cementiranje.

Kad tada kažete da, nema povratka. Ako nakon cementiranja dođete kući i netko vam kaže da su zubi ipak malo prebijeli, za promjenu je prekasno. Sve što imate za reći, o boji, obliku ili osjećaju u ustima, recite prije trajnog cementiranja. Ako vam je potrebno, za tu odluku uzmite vremena i pitajte mišljenje bližnjih dok je rad još na probi.