Morate li stvarno zubaru svakih šest mjeseci?

Gotovo svi znamo da se zubaru ide „svakih šest mjeseci“. Malo tko zna da to pravilo nije potekao od znanstvenika ni stomatologa, a još manje da razmak između kontrolnih pregleda nije isti za svakoga. O tome odakle potječe taj interval i zašto bi trebao biti krojen po mjeri svakog pacijenta govori dr. Hana Stanković, specijalistica parodontologije.

Šest mjeseci osmislio je marketing

Pitanje koje se u ordinaciji stalno ponavlja jest kada pacijentu reći da ponovno dođe. Odgovor je gotovo uvijek bio isti: za šest mjeseci. Pacijenti i sami tako razmišljaju: „idem svakih šest mjeseci“, „nisam bio šest mjeseci“. Ta se brojka neprestano vrti.

Pravilo o redovitim pregledima svakih šest mjeseci ipak nema veze sa znanošću. Nikada ga nije predložio neki znanstvenik, stomatolog ili klinika. Osmislio ga je marketinški tim dvadesetih godina prošlog stoljeća u reklami za pastu za zube. Poruka je glasila: perite zube dva puta dnevno i idite na kontrolu dva puta godišnje. Ostalo je povijest. Pravilo se toliko ukorijenilo da ga danas jednako ponavljaju i doktori i pacijenti, a gotovo nitko više ne zna odakle je potekao.

To ne znači da je interval bio loš. Vjerojatno je kroz povijest davao dobre rezultate jer se karijes i drugi problemi mogli otkriti na vrijeme, dok su još bili na početku. Ipak, danas se može reći da jedan jednaki razmak za sve ne odgovara stvarnosti. Uspio se održati stotinu godina jednostavno zato što je reklama bila vrlo uspješna.

Razmak ovisi o vašem riziku

Umjesto jednog pravila za sve, razmak između kontrola trebao bi se određivati prema riziku svakog pacijenta. Zato nema smisla uspoređivati se sa susjedom ili prijateljem: ono što vrijedi za njih ne mora vrijediti za vas.

• Viši rizik. Ako ste u skupini višeg rizika, primjerice ako imate dijabetes, potrebno je dolaziti znatno češće, obično svaka tri mjeseca na kontrolni pregled i čišćenje.
• Implantati s osjetljivim tkivom. Kod implantata kod kojih tkivo oko njih nije dovoljno dobro pa se upala lako aktivira, čišćenje i praćenje mogu biti potrebni i svaka dva mjeseca.
• Nizak rizik. Ako vas doktor prati godinama i nema aktivnog karijesa, zubno meso ne krvari, zagriz je stabilan, a zube perete vrlo dobro, razmak između kontrola može biti i do 12 mjeseci.

Pacijenti koji dolaze samo jednom godišnje i kod kojih je sve u redu doista postoje, ali vrlo su rijetki. Takav razmak nije nešto što biste trebali sami sebi odrediti. On proizlazi iz dugogodišnjeg praćenja i procjene doktora.

Šest mjeseci i dalje je bolje nego ništa

Iako interval od šest mjeseci nije znanstveno utemeljen, bilo bi vrlo dobro kada bi svi na kontrolu dolazili barem toliko često. Mnogo ljudi zubaru ne dolazi godinama, ponekad i petnaest godina.

Dolazite, dakle, redovito. Imajte pritom na umu da šest mjeseci nije dovoljno ako zube ne perete vrlo dobro i ne brinete se o njima kako treba. Pritom nije riječ toliko o karijesu koliko o problemima sa zubnim mesom, odnosno o napredovanju parodontitisa. Parodontitis je upala koja zahvaća tkiva oko zuba i postupno razara kost koja zub drži.

Zašto baš tri mjeseca

Za razliku od pravila o šest mjeseci, razmak od tri mjeseca ima uporište u istraživanjima bakterija. Između zuba i zubnog mesa nalazi se plitka pukotina, a kod upale ona se produbljuje u takozvani džep. Na dnu tog džepa žive bakterije, među njima i anaerobne, odnosno one koje rastu bez kisika.

Nakon otprilike tri mjeseca aktivnost tih bakterija postaje ozbiljnija. Anaerobne bakterije ojačaju i upala se ponovno aktivira. Zato je u tom razdoblju potrebno očistiti plak s dna džepa, kako upala ne bi dalje uništavala kost.

Zbog toga je važno s doktorom razgovarati o tome što se događa u vašim ustima i koliki je razmak između kontrola za vas primjeren. Nekome će to biti dva ili tri mjeseca, a nekome tek pred kraj godine.

Je li češće čišćenje samo trošak?

Kada doktor predloži da dolazite svaka tri mjeseca, lako je pomisliti da je posrijedi samo želja da se više naplati. Pitanje je razumljivo, ali stvar je upravo obrnuta.

Redovita čišćenja i kontrole omogućuju da se problem otkrije i sanira na vrijeme. Ako se zub popravi dok je to još moguće, ne ostajete bez njega i ne morate ga poslije nadoknađivati, primjerice implantatom. Takvo liječenje stoji višestruko više od redovitih kontrola. Prevencija vam dugoročno može uštedjeti mnogo novca, pod uvjetom da dolazite onda kada vam doktor preporuči.