Ljuskice za zube: zašto ponekad izgledaju loše i prebrzo pucaju

Ljuskice, poznate i kao fasete, mnogi pacijenti povezuju sa savršenim osmijesima s društvenih mreža. Kad su izrađene vrhunski, doista mogu izgledati izvanredno, ali u stvarnosti često razočaraju: rubovi potamne, ljuskice pucaju ili izgledaju staro već nakon kratkog vremena. O tome zašto se to događa i kome ljuskice zapravo odgovaraju govori dr. Hana Stanković, specijalistica parodontologije.

Stare dvije godine, a izgledaju kao da ih ima dvadeset

U ordinaciju je došla pacijentica s ljuskicama na prednjim zubima. Po njihovu izgledu činilo se da ih nosi deset do petnaest godina, no pokazalo se da su postavljene prije samo dvije godine. Rubovi više nisu bili dobri, sve je bilo smeđe, a ljuskice su izgledale kao da su u ustima puno godina. Kako bi joj se objasnilo zašto je procjena bila takva, ljuskice su fotografirane i pokazane pacijentici.

Pacijentica za to nije bila kriva. Ljuskice jednostavno nisu bile dovoljno precizno izrađene ni dovoljno precizno cementirane, odnosno zalijepljene na zub.

Zašto se slike s društvenih mreža razlikuju od stvarnosti

Oglasi i objave u stomatološkim grupama na društvenim mrežama prikazuju radove koji su prozirni, tanki i besprijekorni. U ustima pacijenata često se vide radovi koji su sve samo ne takvi, iako se netko zacijelo potrudio.

Izraditi tako fine ljuskice kakve se vide na najljepšim fotografijama iznimno je teško i zahtjevno. Iza svake stoji niz kemijskih procesa i odluka:

• kako i čime obraditi površinu zuba,
• u kakvom stanju moraju biti zub i zubno meso,
• koliko debela smije biti ljuskica,
• koji cement i koju boju odabrati.

To je ozbiljna znanost koja se stalno razvija i nije realno da je svi stomatolozi koji izrađuju ljuskice svladaju na toj razini. Ipak, potražnja za estetikom je velika, pacijenti ljuskice traže, pa ih stomatolozi i zubni tehničari izrađuju, iako ne mogu uvijek isporučiti onako savršen rezultat kakav svi očekuju.

Preduvjeti: gotovo savršeni zubi ispod ljuskica

Kad su izrađene na vrhunskoj razini, ljuskice mogu biti estetski vrlo dojmljivo rješenje, u tom pogledu i ispred krunica. No da bi bile prozirne, lijepo nijansirane i besprijekorne, i zubi ispod njih moraju biti gotovo savršeni: lijepi, dobre boje, pravilni, živi (s očuvanim živcem) i bez prethodnog karijesa.

Drugim riječima, potrebni su gotovo savršeni zubi da bi se na njih postavile još savršenije ljuskice. A ti se zubi potom ipak malo bruse.

Koliko se zub mora brusiti?

Ljuskice bez brušenja, takozvane non-prep ljuskice (bez preparacije, kod kojih se na zub samo dodaje materijal), rijetki su slučajevi. Mnogo je češće da netko želi savršene zube, a njegovi vlastiti nisu takvi, pa ih treba dobrusiti. Primjerice, ako je zub u krivom položaju, neki se njegov vrh ili kut mora malo izbrusiti da bi se uskladio s ostalima.

Količina brušenja velika je tema i zato što ljuskica vrlo često mora prijeći incizalni brid, odnosno sam vrh zuba, i nastaviti malo prema unutarnjoj strani. Tu brušenje lako krene u smjeru „još malo, za svaki slučaj“. Na kraju je izbrušena gotovo cijela stražnja strana zuba i nedostaju još otprilike 2 milimetra da bi se to nazvalo krunicom. Pacijent misli da ima ljuskice, a zapravo je zub pripremljen kao za krunicu.

Kad stomatolog zna da će za željeni izgled morati izbrusiti značajnu količinu zuba, poštenije je reći da je taj zub za krunicu, i to zbog otpornosti.

Zagriz i navike mogu presuditi

Želje i ideje jedno su, a njihova realizacija nešto sasvim drugo. Netko bi želio najtanje ljuskice, ali bi ih mogao slomiti već nakon nekoliko dana zbog načina na koji zagrize ili koristi zube. Ljuskice često nisu dobar izbor kad postoji:

• bruksizam, odnosno škripanje i stiskanje zuba,
• bavljenje određenim sportovima,
• navika glodanja kostiju i hrskavice, primjerice kod janjetine.

Izrada i očekivanja

Izrada ljuskica, kao i krunica, može se znatno razlikovati: neke se rade jednostavnije i brže, neke se i printaju, a neke zubni tehničar izrađuje od nule, kistom i keramikom. Kod vrhunskih ljuskica u cijeni su vrijeme, znanje i iskustvo cijelog tima koji ih planira i izrađuje.

Tome se mogu dodati digitalno planiranje osmijeha (smile design) i probni prikazi budućeg izgleda. Moderna tehnologija uz pomoć umjetne inteligencije danas omogućuje da se u 3D-u vidite s novim zubima. Sve su to dodatni koraci koji traže vrijeme i trud.

Problem nastaje kad oglasi stvore očekivanje da će sve biti savršeno, bez obzira na to o kakvom je proizvodu riječ i koliko je rada u njega uloženo. Zbog estetskih standarda u kojima živimo svi priželjkujemo osmijeh s fotografija, a do njega se dolazi s puno truda, rada, vremena i ulaganja. Marketing i način prezentacije doveli su do toga da očekivanja i stvarnost često ne idu zajedno.

Kome onda ljuskice odgovaraju?

U protetskoj praksi Poliklinike K2 ljuskice se preporučuju vrlo rijetko: u posljednjih godinu dana tek 10 do 15 pacijenata procijenjeni su kao dobri kandidati. Rijetko se dogodi da pacijent koji ništa posebno ne očekuje dođe na pregled, a nalaz pokaže da su to baš zubi za ljuskice.

Ljuskice imaju smisla ondje gdje su zubi zdravi i gotovo pravilni, gdje ih zagriz i navike ne ugrožavaju i gdje se mogu izraditi i cementirati s velikom preciznošću. Kad za željeni izgled treba izbrusiti velik dio zuba, poštenije je razmotriti krunicu.