Što ako kod vađenja zuba pukne korijen i ostane u kosti?

Kada se tijekom vađenja zuba odlomi vrh korijena i ostane u kosti, to zvuči zastrašujuće, no riječ je o komplikaciji koja se događa svim stomatolozima. Važno je pitanje što s tim komadićem dalje učiniti: mora li uvijek van ili ga je ponekad pametnije ostaviti. O tome kada fragment smije ostati, kada ga treba izvaditi i koji je najgori mogući scenarij govori dr. Hana Stanković, specijalistica parodontologije.

Zašto se puknuti korijen doživljava tako stresno

Komplikacije su među najstresnijim situacijama u stomatološkoj praksi: neočekivane su, ponekad teške i nitko ih ne želi. Jedna od onih koja se dogodila gotovo svakom zubaru jest da tijekom vađenja pukne korijen, pa komadić zuba (fragment) ostane u kosti. Najčešće je riječ o samom vrhu korijena koji je bio zavinut ili se raspao.

U usporedbi s doista ozbiljnim komplikacijama, poput ozljede arterije, odlomljeni korijen u tom trenutku nije opasan. Ipak, osjećaj neuspjeha duboko je ukorijenjen i u liječnicima i u pacijentima. Čim nešto pukne, javlja se gotovo automatska misao: to se mora izvaditi pod svaku cijenu. Iza nje se krije strah da će netko misliti kako je zahvat bio neuspješan. Upravo zato vrijedi znati kako se ta situacija razumno procjenjuje.

Zašto korijen pukne

Puknuti korijen nije nužno pogreška liječnika. Može se dogoditi i uz najveću pažnju i oprez, jednostavno zato što je situacija bila takva. Česti razlozi su:

• korijen je bio vrlo tanak,
• korijen je bio krt i suh jer je zub dugo bio mrtav,
• kost oko zuba bila je vrlo tvrda.

Bez obzira na uzrok, komadić je ostao u kosti i sada treba odlučiti što dalje.

Prvi koraci: bez panike i uz razgovor

Prvo pravilo je ne paničariti, a drugo, i najvažnije, informirati pacijenta. Pacijent treba znati da je fragment korijena ostao u kosti, a zatim se situacija zdravim razumom vodi dalje. Ključno je razumjeti predstavlja li taj komadić stvaran problem ili ne.

Kada komadić korijena može ostati

Ponekad je pametnije fragment ostaviti. To vrijedi kada:

• je komadić u tvrdoj kosti i potječe od potpuno zdravog zuba, primjerice umnjaka, pa je tkivo oko njega sterilno, bez bakterija;
• je duboko i blizu važnih struktura, primjerice živca kod donjeg umnjaka ili sinusa (šupljine u kosti iznad gornjih zuba) kod gornjih zuba, pa bi se njegovim vađenjem napravilo više štete nego koristi;
• je potpuno nepomičan i srastao s kosti.

Ako se nakon procjene zaključi da komadić nije problem, on ostaje. Kost ga u pravilu preraste, rana zacijeli i za njega najčešće više nećete znati; vidjet će se samo na rendgenskim snimkama.

Kada ga treba izvaditi

Fragment treba izvaditi ako uzrokuje ili bi mogao uzrokovati problem, primjerice:

• ako je uzročnik granuloma (male upalne tvorevine uz korijen) ili drugog upalnog procesa,
• ako je nastala komunikacija sa sinusom, odnosno ako je sinus otvoren,
• ako bi njegova prisutnost onemogućila pravilno cijeljenje tkiva.

Tada se s vađenjem nastavlja. Pritom je potpuno razumno da liječnik kaže kako je zahvat izvan njegove zone komfora i uputi pacijenta nekome iskusnijem ili bolje opremljenom, najčešće na oralnu kirurgiju u bolnici. To nije znak nemara ni neuspjeha: pucanje korijena normalna je komplikacija vađenja, a bitno je kako se ta situacija dalje vodi.

Primjer iz prakse: korijen u sinusu

Jedan zahtjevniji slučaj bilo je vađenje gornjeg drugog pretkutnjaka (u žargonu „gornje petice”). Odlomio se sam vrh korijena, a iznad njega bilo je vrlo malo kosti i samo tanka membrana sinusa. Tijekom pokušaja vađenja komadić je skliznuo u sinus. Rana je zatvorena s nekoliko šavova, a pacijent je upućen u bolnicu. Ondje su otvorili sinus i potražili korijen, koji je u međuvremenu otišao sve do područja umnjaka, izvadili ga i sve zatvorili. Sve je dobro završilo.

Takav zahvat nije moguće obaviti u svakoj ordinaciji. Iz tog iskustva proizlazi i važna pouka: umjesto dugih, nervoznih pokušaja, bolje je mirno reći da je došlo do komplikacije i s pacijentom dogovoriti kako će se riješiti, odmah kod oralnog kirurga u blizini ili u bolnici, ili sljedeći dan. Najvažnije je o tome otvoreno razgovarati.

Najgori scenarij

Što ako komadić ostane u običnoj, tvrdoj kosti i kasnije se upali? Zamislite da je izvađen donji prvi kutnjak („donja šestica”), kost je bila u redu, ali zub je imao problem i korijen je već bio pun bakterija. Tada ga kost ne može prerasti, tkivo se iznad njega ne zatvori potpuno i ostaje mala fistula, sitan kanalić kojim bakterije dolaze do korijena. Fistula je znak da se unutra nešto događa. Tada se mjesto otvori, korijen pronađe i izvadi. To obično nije zahtjevno jer je tkivo oko njega zdravo pa se komadić lako izvadi.

Neugodnije je ako za fragment nitko ne zna, ni liječnik ni pacijent, pa se kasnije svi iznenade. No i tada se napravi rendgenska snimka, vidi se korijen i izvadi. Moguće je i da kost tijekom godina postupno gura komadić prema površini, pa ga se jednog dana lako izvadi jer više nije duboko.

Kad ostavljeni korijen nije problem

Ima i drugačijih priča. Kada je korijen umnjaka preblizu živca, ponekad se namjerno odluči odrezati i ostaviti dio korijena u kosti. Neki su pacijenti na to čak i ponosni, pa ga prepričavaju kao svoju „ratnu priču”.

Događa se i da se na CT snimci prije ugradnje implantata (umjetnog korijena zuba) otkrije stari komadić korijena. Ako je tkivo oko njega već sterilno, implantat se može postaviti i kroz njega, u pravilu bez ozbiljnih posljedica.

Korisan savjet: CT vidi više

Na običnim, dvodimenzionalnim rendgenskim snimkama ne vide se uvijek svi fragmenti, dok ih CT snimka prikazuje. U gornjoj čeljusti mnogo se struktura na snimci preklapa, pa se komadić korijena može sakriti i iznenaditi kad se kasnije otkrije.

Kako se prati ostavljeni komadić

Ostavljeni fragment prati se rendgenskim snimkama. Ako znate da vam je komadić ostao, obično se snima nakon šest mjeseci, a zatim ponovno nakon još šest, kako bi se vidjelo kako se ponaša: preraste li ga kost ili se kost oko njega otapa, što bi upućivalo na infekciju. Poanta je da i liječnik i pacijent sudjeluju u razgovoru i znaju što se događa.