Je li normalno u starijoj dobi ostati bez vlastitih zuba?

Svi se sjećamo baka i djedova kojima je proteza noću stajala u čaši, pa se bezubost s godinama počela doživljavati kao nešto normalno i očekivano. No starija dob sama po sebi ne znači da ćete ostati bez zuba. O tome zašto ljudi gube zube, što se moglo spriječiti i što implantati mogu, a što ne mogu nadomjestiti, govori dr. Hana Stanković, specijalistica parodontologije.

Bezubost nije sudbina starije dobi

Prizor starije osobe bez zuba, sa skraćenom donjom trećinom lica, postao je gotovo karikatura starosti. Zapravo je riječ o porazu: došli smo do toga da starija dob nužno znači i život bez zuba.

Nekada su ljudi živjeli znatno kraće, pa mnogi nisu ni stigli izgubiti zube, a hranili su se drugačije pa im se zubi možda nisu toliko kvarili. Slika bezubog starca koju danas pamtimo posljedica je toga što su mnogi ostali bez zuba puno prerano. Doslovno su bili pokradeni za svoje zube jer problemi nisu bili na vrijeme prepoznati, liječeni i spašavani.

Zato starija dob, bilo 60, 70 ili 80 godina, ne mora značiti da zuba više nema. Zuba nema zato što su tijekom života prerano izgubljeni.

Pravi razlozi gubitka zuba

Gubitak zuba najčešće je posljedica:

• neliječenog parodontitisa, upalne bolesti zubnog mesa i kosti oko zuba, koji je uzrok u većem dijelu slučajeva
• loše sanacije zuba
• ponajviše loše prevencije karijesa

Problem počinje već u djetinjstvu, kada djecu nismo dobro naučili prati zube i brinuti se za njih.

Priča o jednoj šestici

Tipičan scenarij izgleda ovako: uz mliječne zube nikne prvi trajni kutnjak, takozvana šestica. Ona se počne kvariti, zatim dolazi prvo neugodno iskustvo kod zubara jer anestezija ne djeluje dobro, dijete se prestraši i od tada izbjegava zubara. Sljedećih dvadeset godina zubi propadaju, a s 40 ili 50 godina čovjek poželi zube, no tada više nema ni kosti ni zuba. U tom scenariju pošlo je krivo sve što je moglo poći krivo.

Edukacija od najranije dobi

Pravilnom higijenom zubi treba se baviti od najranije dobi, otprilike od trenutka kada dijete počinje samo držati predmete u ruci. To ne smije biti prepušteno samo roditeljima da se nekako snađu kod kuće. Potrebna je sustavna edukacija na razini javnog zdravstva, u vrtićima i školama, kako bi djeca shvatila koliko su zubi važni.

U tinejdžerskoj dobi često se javlja krvarenje zubnog mesa, a u ranim dvadesetima parodontitis može postati aktivan. Već tada treba znati prepoznati krvarenje zubnog mesa kao znak da nešto treba poduzeti i javiti se stručnjaku. Tako se može izbjeći da se s 40 godina zubi rasklimaju i počnu ispadati ili se moraju vaditi, a da ih se više ne može spasiti jer je izgubljeno previše kosti.

Ljudi u srednjim godinama u stomatološkom stolcu najčešće pitaju: zašto mi ovo nitko nije rekao ranije? Zašto za opasnost od gubitka zuba nisu saznali dvadeset godina prije, dok se još moglo djelovati.

Je li parodontitis glavni uzrok?

Obično se kroz život isprepliće više stvari odjednom. Neki zubi mogu nići na krivom mjestu, što je ortodontska nepravilnost. Na takvom mjestu lakše nastaje parodontni džep (prostor između zuba i zubnog mesa u kojem se zadržavaju bakterije) ili karijes. Zatim se zub izvadi, a susjedni zubi se nagnu u prazan prostor. Tako se nižu ortodontske nepravilnosti, karijes, parodontitis i vađenja, ponekad i traumatična.

Uzroka je, dakle, mnogo, ali parodontitis u svemu tome igra ogromnu ulogu. Važna je i debljina zubnog mesa: osoba s tankim zubnim mesom lakše će izgubiti zub od nekoga tko ima debelo zubno meso.

O svemu tome se nekad uopće nije govorilo. Zubi su se uglavnom popravljali amalgamskim ispunima i time je priča bila završena. Ako bi netko imao parodontitis, samo bi mu se reklo da će ostati bez zuba. Danas je to neprihvatljivo.

Bezubost kod mladih ljudi

Kada mlada osoba, primjerice s 26 godina, nema pola zuba, nešto je pošlo jako krivo. Uzroci mogu biti različiti: kemoterapija, trauma, prometna nesreća, pa i zlouporaba droga.

Kod mladih ljudi koji već u dvadesetima dolaze po protezu češće se radi o jako propalim zubima i agresivnim vađenjima nego o agresivnom obliku parodontitisa. Kada se pri vađenju jednog zuba ošteti kost uz susjedni zub, i taj zub ubrzo mora van. U pozadini su zanemarivanje i nepranje zuba, odnosno izostanak edukacije o tome kako se brinuti za zube. Velika je šteta što u današnjem svijetu ljudi tako rano ostaju bez zuba.

Implantati nisu isto što i vlastiti zubi

Mlađi ljudi imaju bolje uvjete za implantate jer obično imaju više kosti. Kost još nije atrofirala, odnosno čeljust se još nije povukla toliko da implantat više nije moguće postaviti, pa se ne moraju tražiti druga, složenija rješenja.

No za implantate se treba brinuti više nego za vlastite zube. Nije realno očekivati da će implantat četrdeset godina služiti bez ikakvih promjena. S godinama:

• kost atrofira kao dio procesa starenja
• zubno meso se povlači
• zubi se pomiču

Naši zubi nisu nepomični. Kroz život se lagano pomiču, dok implantat ostaje točno na mjestu na kojem je postavljen. To s vremenom može postati problem.

Čest je primjer prednji zub, takozvana jedinica, koji netko izgubi nakon pada pa dobije implantat. Dvadeset ili trideset godina kasnije implantat stoji na istom mjestu, dok su se ostali zubi malo pomaknuli, pa implantat više nije u ravnini s njima. Zato postavljanje implantata s 25 godina nije idealno. Radi se kad za to postoji indikacija jer zub treba nadomjestiti, ali kakav će odnos implantat imati s ostalim zubima za trideset ili četrdeset godina, pokazat će tek vrijeme.

Može li se implantat ispraviti aparatićem?

Ne može. Implantat srasta s kosti i tada je čvrst kao da je izliven u beton.

Ortodontski aparatić pomiče zub kroz kost zato što zub sa sobom nosi svoj potporni aparat. Zub nije samo ono što se vidi kad ga izvadimo. Njegov su dio i parodontni ligament, odnosno vlakna koja ga drže u kosti, te prvi sloj kosti oko zuba. Pri ortodontskom liječenju cijeli taj kompleks putuje zajedno sa zubom.

Implantat je titan koji je kost prihvatila i nema takav potporni aparat, pa se ne može pomicati. Upravo zato implantati u ortodonciji služe kao sidrišta: za implantat se aparatić može uhvatiti i tako pomicati druge zube.

Zubno meso ne smije krvariti

Iz svega proizlazi jedan zaključak: zubno meso ne smije krvariti. Bakterije koje uzrokuju bolest zubnog mesa najprije ćete primijetiti upravo po krvarenju.

Zato je cijeloga života važno:

• odlaziti na preglede kod parodontologa
• redovito dolaziti na profesionalno čišćenje zuba
• uklanjati naslage s zuba
• liječiti upalu zubnog mesa kako ne biste gubili kost

To kasnije donosi samo dobre stvari jer se eventualni problemi rješavaju puno jednostavnije. Ne zanemarujte krvarenje zubnog mesa.