Pravilno četkam, a desni se povlače: zašto se to događa?

Događa se da netko pere zube savjesno, po svim uputama i sa svim pomoćnim sredstvima, a zubno meso se ipak povuče. Razloga može biti više: od zacjeljivanja upale do vrlo tanke kosti oko korijena, a ponekad je uzrok upravo pretjerana revnost i prejako četkanje. O tome kako prepoznati vlastitu anatomiju i prilagoditi joj higijenu govori dr. Hana Stanković, specijalistica parodontologije.

Kružno, a ne „kiša pada, trava raste“

Pitanje je potaknuo komentar osobe koja je počela četkati kružnim pokretima, a nakon toga su joj se desni povukle. Pitala se nije li pravilno četkanje ono po principu „kiša pada, trava raste“, dakle okomitim pokretima. Usput je spomenula da za sedmice, zadnje kutnjake, koristi posebnu manju četkicu, što je odlična navika: posebni zubi zaslužuju posebnu četkicu.

Okomito četkanje „kiša pada, trava raste“ zastarjela je preporuka i tako više ne biste trebali prati zube. Takvim pokretima ne iščetkavate plak iz sulkusa, plitkog žlijeba između zuba i zubnog mesa, a cijele dijelove zuba lako preskočite. Ispravno je četkati nježno i kružno, upravo tamo gdje se plak skuplja.

Možda ste zapravo smanjili upalu

Ako ste tek počeli četkati pravilno i temeljitije, moguće je da ste time uklonili upalu. Otečeno zubno meso se nakon zacjeljivanja smanji, a vi to primijetite kao povlačenje: zubi izgledaju veći, a rub desni niže. To je čest slučaj i zapravo znači da ste napravili dobru stvar, iako vam se estetski možda ne čini tako.

Možda oko zuba imate malo kosti

Drugi mogući razlog jest to da su korijenovi zuba u neidealnom položaju unutar kosti. Kost oko zuba, osobito u gornjoj čeljusti, na nekim mjestima zna biti milimetarski tanka, a ponegdje je uopće nema. Za to postoje dva stručna pojma: dehiscencija i fenestracija. Zvuče teško, ali opisuju upravo to da je korijen izbačen izvan kosti i da kosti na tom dijelu nedostaje.

Zubno meso treba imati kost ispod sebe da bi se na nečemu održalo. Ako kosti nema, ispod desni se odmah nalazi zub: korijen, malo parodontnog ligamenta (vlakana koja drže zub), pokosnica i sluznica. Sve to zajedno vrlo je tanko i nema čvrste koštane mase koja bi to podupirala. Kad se tada ozbiljno primite četkanja, zubno meso se može povući.

Tanki biotip: anatomija, a ne vaša krivnja

Koliko kosti imamo oko zuba, jako se razlikuje od osobe do osobe. Česta je kombinacija male čeljusti i velikih zuba koji su u nju nagurani, pa korijenovi malo strše iz kosti. To ima puno ljudi i za to niste krivi: takvu ste anatomiju jednostavno dobili. Takvo tanko zubno meso i tanka kost nazivaju se tankim biotipom.

Kad je kost debela i čvrsta

S druge strane, neki ljudi imaju debelu kost od dva do tri milimetra i s vanjske strane zuba. Kod njih i vađenje zuba može biti vrlo zahtjevno. Postoje i slučajevi u kojima je rast čeljusti bio prevelik, pa je kosti i zubnog mesa toliko da je potreban kirurški zahvat. Sve to pokazuje koliko anatomija varira.

Kako nastaje ozljeda zubnog mesa

Ako imate tanku kost i malo koštane mase oko zuba, a četkicu ne držite nježno i ne četkate nježno, kružno i pažljivo, zubno meso lako ćete ozlijediti. To se događa kad četkate odsutno, razmišljajući o sutrašnjem sastanku ili pod stresom, pa potežete četkicom po zubima i desnima. Zubno meso tada se povuče i jednog dana ugledate gole korijenove. Zato budite pažljivi.

Svoj biotip možete okvirno provjeriti i sami:

• stanite pred ogledalo i podignite usnicu;
• pogledajte izgledaju li zubi i zubno meso tanko i „mršavo“ te naziru li se korijenovi;
• prema tome prilagodite način i intenzitet četkanja.

Može li se povlačenje popraviti?

Kad korijen već viri iz kosti, nije sve izgubljeno, ali postoji nekoliko važnih koraka:

• Pazite da ne dobijete parodontitis, upalu koja razara potporna tkiva zuba. Uz tanku kost razaranje tkiva puno lakše dovodi do klimanja zuba.
• Posavjetujte se s ortodontom o tome ima li prostora da se korijenovi ortodontskim pomakom gurnu dublje u kost.
• Javite se parodontologu da procijeni postoji li na baš tom zubu indikacija za operaciju zubnog mesa, odnosno može li se zubno meso podebljati presađivanjem tkiva (transplantatom). Nisu svi zubi prikladni za to i nije uvijek moguće.

Ono što se ne može jest dodati kost izvana na to mjesto. Biomaterijali, odnosno umjetna kost, mogu se pretvoriti u vlastitu kost samo tamo gdje postoje koštane stijenke iz kojih stanice ulaze u materijal, primjerice u šupljinu nakon vađenja zuba. Na ravnu plohu, poput ogoljene vanjske strane očnjaka, ne može se staviti hrpica koštanog materijala i očekivati da postane vaša kost.

Ogoljeni korijen i karijes

Na korijenu koji viri i nezaštićen je, karijes se razvija lakše. Korijen je prekriven dentinom, a ne caklinom. Caklina je stvorena da bude otporna i izložena izazovima u ustima, dok dio zuba koji nije namijenjen izlaganju bakterijama lakše propada kad se ogoli.

Kako saznati koliko kosti imate

Koliko kosti imate, gdje je i kakva je, najbolje pokazuje CT, trodimenzionalna rendgenska snimka čeljusti. Obična, dvodimenzionalna snimka može zavarati: na njoj se može činiti da oko kutnjaka ima dovoljno kosti, a CT pokaže da je gotovo nema. Upravo za to CT postoji.

Ponekad pacijenti koji ništa ne slute nakon CT-a saznaju da imaju vrlo malo kosti, da je blizu sinus i da bi ugradnja implantata na tom mjestu bila vrlo teška. Tada je posebno važno svaki zub čuvati kao da je najvažniji i izbjegavati vađenje.

U Hrvatskoj snimanje mora biti opravdano pa je za CT potrebna uputnica liječnika, kako bi se kontrolirala izloženost stanovništva medicinskom zračenju. To nije prepreka: doktoru možete objasniti da želite vidjeti stanje kosti oko svojih zuba i zašto vas to zanima.

Tanka kost i implantati

Tanka kost ili tanko zubno meso ne isključuju vas automatski za implantate. Za vađenje zuba i ugradnju implantata kod tankih tkiva postoje smjernice o tome koja se tkiva nadomještaju i kako: koštane granule, koštani blok uzet s drugog mjesta u ustima i vezivni transplantat. Važno je i kako se rana zatvara te na kojoj se visini implantat postavlja. Da bi implantat izgledao što sličnije vašem zubu, pri ugradnji su potrebne brojne dodatne radnje.

Ako se zub samo izvadi i šupljina ostavi, to mjesto će upasti i kost će atrofirati, pa se kasnije, i godinu dana nakon vađenja, mora ponovno nadograđivati.