Pjeskarenje zubi: što zaista radi, a što od njega ne očekivati

Pjeskarenje mnogima zvuči kao ugodan dio posjeta zubaru: nema bušilica ni brusilica, pa se čini da se tu ne može dogoditi ništa loše. To je istina samo donekle. O tome kako pjeskarenje funkcionira, kako su ga promijenili noviji uređaji, tko odlučuje treba li vam i što od njega možete očekivati govori dr. Hana Stanković, specijalistica parodontologije.

Kako pjeskarenje funkcionira

Pri pjeskarenju se kombiniraju tri stvari: zrak pod tlakom iz kompresora, voda i sitne čestice praha, takozvane granule. Što će te granule učiniti na vašim zubima, ovisi o tome koliko su velike i koliko su abrazivne, odnosno koliko snažno stružu površinu zuba.

Kad treba skinuti jače naslage, koriste se klasične pjeskare koje su često dio samog stomatološkog stolca. One rade s jačim prahom, čije su granule promjera oko 60 mikrona. Takav prah može malo peckati, ali vrlo učinkovito odnosi naslage. Nedostatak je to što nakon njega površina zuba ostaje hrapava, pa zube treba dodatno polirati četkicom i pastom. Uz to je postupak prilično zamoran: prah se raspršuje posvuda, pa i ordinacija i pacijent na kraju budu prekriveni bijelom prašinom.

Moderne pjeskare

Noviji uređaji rade sa sitnijim granulama, promjera oko 25 ili 40 mikrona, ovisno o proizvođaču. Pjeskarenje se kod njih kombinira s ultrazvučnim čišćenjem: metalni nastavak titra i skida naslage, a uz to se zubi čiste i prahom.

Prahovi koji se koriste u takvim uređajima puno su nježniji. Nakon njih površina zuba nije hrapava, nego glatka i fina, pa je dodatno poliranje nepotrebno.

Takvi se sustavi nazivaju i sustavima za kontrolu biofilma. Biofilm je sloj bakterija koji se lijepi za površinu zuba, a najpoznatiji mu je oblik zubni plak. Ovi su uređaji napravljeni upravo za uklanjanje plaka. Plak je inače zamorno čistiti, a sitne granule zavuku se doslovno svugdje i u tome su uspješnije od drugih načina čišćenja.

Čišćenje implantata

Pjeskarenje je posebno korisno pri čišćenju implantata, umjetnih korijena na koje se postavlja nadomjestak zuba. U takvim radovima susreće se mnogo različitih materijala: keramika, cirkon, titan i druge vrste titana. Čišćenje svih tih površina prilično je komplicirano jer treba odabrati odgovarajući nastavak, a do nekih je mjesta teško doći. Prah tu sve odnese, a pritom ne ošteti ni nadomjestak ni okolna tkiva.

Različiti prahovi za različita mjesta

Danas postoji više vrsta prahova:

• prahovi za dio zuba iznad zubnog mesa,
• prahovi za čišćenje ispod zubnog mesa,
• poseban prah koji se otapa, pa se njime može doći gotovo posvuda, a bakterije s površine zuba uklanja fino i uredno.

Pjeskarenje je tako postalo prava mala znanost.

Tko odlučuje treba li vam pjeskarenje

Pjeskarenje nije dodatak koji se naručuje po želji, poput dodatne opreme za automobil. To je sastavni dio terapije, osobito u parodontologiji, grani stomatologije koja se bavi zubnim mesom i potpornim tkivima zuba. Ondje je plak glavni problem, pa je presudno da bude zaista dobro uklonjen.

Zato nije dobro pristupati pjeskarenju kao stavci s menija koju pacijent bira ili odbija. Kad bi pacijent sam birao hoće li uz čišćenje dobiti i pjeskarenje, zapravo bi sam određivao kako će se liječiti. Odluku o tome što će se, gdje i kojim prahom pjeskariti donosi stomatolog, prema stanju vaših zubi i zubnog mesa.

Evo primjera. Pacijent ima zubni kamenac, naslage od nikotina i aktivan parodontni džep, odnosno upaljen prostor između zuba i zubnog mesa. Tada se ultrazvukom može skinuti ono najtvrđe, zatim se mekšim prahom čiste preostale naslage, a za čišćenje džepa koristi se najmekši prah. Kombinacija postupaka slaže se prema vašem problemu.

Ultrazvučno mehaničko čišćenje najčešće je polazna točka, ali i to se procjenjuje. Ako pacijent ima mnogo plaka, primjerice zato što zube neko vrijeme nije dobro čistio, ultrazvuk često nije potreban, pa se odmah kreće s prahom, koji takve naslage vrlo dobro uklanja.

Mogući rizici

Iako pjeskarenje ne uključuje bušilicu, nije bez rizika. Najviše treba paziti na meka tkiva, zbog mogućnosti emfizema. Emfizem nastaje kad zrak, koji izlazi pod relativno velikim tlakom, uđe u tkivo i doslovno napuše dio sluznice.

Ozbiljnije situacije, u kojima bi zrak bio potisnut u dublje strukture, danas su rijetke, ali svaki stomatolog uči o toj opasnosti. U takvom slučaju treba pratiti gdje se zrak nalazi, kreće li se i širi li se oteklina.

I manje emfizeme u zubnom mesu svakako treba izbjegavati. Zato se jako upaljeno tkivo ne pjeskari: takvo je tkivo rahlo i slabo se drži, pa bi ga zrak pod tlakom lako napuhao. Ako se emfizem ipak dogodi, situaciju treba pratiti i dati antibiotik. Nije riječ o stanju opasnom po život, ali je neugodno.

Pjeskarenje nije izbjeljivanje

Najvažnije je imati realna očekivanja: pjeskarenje ne izbjeljuje zube. Ljudi dolaze s vrlo različitim naslagama, pa učinak nije kod svih jednak, ali općenito pjeskarenje neće dati dojam bitno bjeljih zubi.

Iznimka su obojene naslage. Mogu potjecati od cigareta, od meda i propolisa (kod ljudi koji ih mnogo koriste zubi su često dosta žuti), od kurkume ili od druge hrane koja na zubima ostavlja jasno obojene naslage. Kad se one uklone, zub je čist, ali nije izbijeljen.

Ne očekujte stoga revoluciju u boji zubi. Očekujte da će zubi biti ugodniji na dodir, glatkiji i finiji. Kad su nakon čišćenja glatki, takvi trebaju i ostati: kod kuće ih redovito i temeljito čistite četkicom, tako da na sljedeći pregled dođete s jednako glatkim zubima.

U K2 Dentalnoj poliklinici pjeskarenje nije zasebna usluga koju birate, nego sastavni dio parodontoloških usluga.