Zašto totalne proteze često ne pristaju i kako mogu biti bolje

Totalne proteze nosi velik broj ljudi, a ipak o njima vlada loše mišljenje: često izgledaju umjetno, žuljaju, ispadaju i treba ih lijepiti. O tome zašto je tako i o čemu ovisi proteza koja dobro izgleda i dobro drži govori dr. Hana Stanković, specijalistica parodontologije. Odgovor nije samo u novcu, nego i u vremenu, znanju i iskustvu tima koji protezu izrađuje.

Proteza je individualan rad

Totalna proteza (proteza koja nadomješta sve zube u čeljusti) zapravo je individualno, gotovo umjetničko djelo. U usta dobivate nešto što nadomješta dio tijela koji vam nedostaje, pa to mora biti imitacija prirode. To je vrlo teško i zahtijeva veliko znanje, umijeće i mnogo sati rada ljudi koji to dobro znaju raditi.

Upravo su sati ključ. Iznos koji HZZO plaća doktoru i zubnom tehničaru za totalnu protezu nizak je i u njega nije moguće uklopiti sve potrebno vrijeme. Zubni tehničar procijenio je da na jednoj protezi radi oko 15 sati. To nije 15 sati neprekidnog rada, nego niz različitih faza koje traže spretnost ruku, osjećaj za estetiku te komunikaciju s doktorom i s pacijentom. Doktor, nakon svog dijela posla, pacijenta viđa još mnogo puta radi pripasavanja, ubrušavanja (brušenja mjesta koja smetaju) i fine dorade.

Na protezama se ne zarađuje mnogo, ni u ugovornim ni u privatnim ordinacijama; rade se zato što su ljudima potrebne. Rezultat je začarani krug: proteze trebaju mnogi, malo tko ih voli raditi, a pacijenti su često nezadovoljni.

Zašto zubi na protezi izgledaju umjetno

Zubi u akrilatu (ružičastoj plastici koja oponaša zubno meso) često izgledaju kao jednaki kvadratići jer se ugrađuju gotove garniture, odnosno kupljeni setovi zuba. Tehničar koji ne radi na razini visoke estetike nema pune ladice različitih zuba, nego nekoliko vrsta. Posebno naručivanje zuba za pojedinog pacijenta traži dodatni trud, koji također treba platiti. Zato proteze iz izrade često izlaze slične.

Na konačan izgled utječe i postava zuba: gdje su zubi smješteni u protezi i kako će izgledati u vašim ustima.

Kako izgleda proteza izrađena do detalja

Kako izgleda vrhunska izrada, može se vidjeti na stručnim predavanjima. Na jednom dvodnevnom predavanju u Njemačkoj profesor koji se posvetio totalnim protezama doveo je svoju asistenticu, svog tehničara i kompletnu opremu, od stomatološkog stolca i lampe do tehničarskog radnog stola i aparata. Dva dana su na pacijentu izrađivali set proteza, uz tisuću detalja i uputa, sve dok pacijent na kraju nije mogao zagristi jabuku.

Takva je proteza neponovljiva: u boji vašeg zubnog mesa, s keramičkim zubima odabranima baš za vas. No i njezina je cijena višestruko veća od uobičajene.

Čak ni tada uspjeh nije siguran. I uz vrlo iskusnog doktora i tehničara može se dogoditi da proteza negdje ne drži jer greben (bezubi dio čeljusti na koji proteza naliježe) nije dovoljno dobar ili da vam se proteza jednostavno ne sviđa pa je nećete nositi. Ne postoji stručnjak kojem je svaka proteza uspjela.

Kako izraziti posebne želje

Ako želite da se netko posebno posveti izgledu vaše proteze, to možete otvoreno reći prije početka izrade i zatražiti ponudu za individualiziranu protezu, primjerice s keramičkim zubima i akrilatom u nekoliko nijansi, kako bi zubi izgledali što prirodnije. Takve ponude obično nisu u cjeniku jer pacijenti rijetko dolaze s takvim zahtjevom, ali doktor je može pripremiti u suradnji s tehničarom.

Pošteno je da pokažete primjer onoga što želite, recimo sliku proteze koja vam se sviđa, i dogovorite da se rad naplati prema stvarno utrošenom vremenu, pa i tehničar naplati svoju satnicu. Slično je procjeni posla kod gradnje zgrade ili izrade web stranice: kad ste spremni platiti onoliko koliko taj rad vrijedi, takav proizvod možete i dobiti.

Zašto proteza žulja i ispada

Dva najčešća problema su žuljanje i ispadanje, zbog kojeg se proteza lijepi. Tu presudnu ulogu imaju znanje, umijeće i iskustvo doktora koji uzima otisak. Otisak mora tehničaru vjerno prenijeti sluznicu usta: čvrstu sluznicu, pomičnu sluznicu obraza i prijelaze između njih. Tehničar zatim mora vjerno pratiti otisak, a ne skraćivati rubove, kako bi proteza u ustima zatvorila ventil, odnosno dobro prianjala uz sluznicu. Protezu moraju prihvatiti mišići, a nepce ili greben donje čeljusti moraju je čvrsto držati.

Spretan tehničar izradit će doktoru posebnu žlicu za otisak, a spretan doktor njome će uz dobre materijale precizno ocrtati rubove. Ako na kraju dobijete protezu koja ispada uz savjet da je lijepite, postupak nažalost nije uspio. To ne vole ni pacijenti ni doktori ni tehničari.

Kad je uzrok loš greben, može pomoći nekoliko implantata, najčešće u donjoj čeljusti. Ljudima s jako atrofiranom, odnosno spuštenom kosti donje čeljusti dva implantata s lokatorima (pričvrsnim elementima za koje se proteza hvata) mogu olakšati nošenje donje totalne proteze. Bilo bi pošteno da javno zdravstvo takvo rješenje nudi kao uobičajeni paket usluga.

Privatno ili javno: što je presudno

Hoćete li s protezom bolje proći privatno ili u ordinaciji s ugovorom s HZZO-om? Presudni su znanje i iskustvo tima, doktora i tehničara. Moguće je doći u privatnu ordinaciju u kojoj se radi malo proteza i tim u tome nije iskusan, a moguće je kod iskusnog ugovornog doktora i tehničara, bez dodatnog plaćanja, dobiti bolju protezu. Viša cijena sama po sebi ne jamči bolji rezultat.

Doktor koji se više bavi drugim područjima, primjerice digitalnom stomatologijom, trebao bi otvoreno reći da proteze nisu njegovo uže područje i uputiti vas kolegi koji ih dobro radi. To ne bi smjelo biti ispod časti.

Kad problem nije u protezi

Čak ni proteza koja je dobro napravljena i dobro drži ne jamči zadovoljstvo. Pacijent može biti nespreman, ne željeti protezu ili biti nesretan zbog nečeg drugog u životu. Neki misle da će, kad izgube posljednje zube, s protezom sve funkcionirati, a onda shvate da je ne vole. Proces ima mnogo zamki, pa je važno da i vi imate dobru volju i budete otvoreni prema tome da u ustima nosite pomagalo i s njim živite. Ako ste izgubili zube, proteza je kompromis.

Ponekad pacijent dođe s kutijom u kojoj je pet kompleta proteza iz različitih ordinacija i objašnjava koja gornja ide uz koju donju, koja žulja, a koja pada. Tada je jasno da problem nije u protezama, nego u tome što se osoba ne može pomiriti s protezom i naučiti s njom funkcionirati.

Mogu li pomoći 3D ispis i skeniranje

Ni 3D printane proteze ne zaobilaze umijeće doktora jer se izrađuju na temelju otiska koji doktor mora uzeti. Ako čvrsta i pomična sluznica nisu dobro otisnute, sva tehnologija pada u vodu.

Ni skeniranje ovdje ne pomaže. Skener je izvrstan za zube, ali se bori sa sluznicom: vrlo je teško snimiti prijelaz čvrste u pomičnu sluznicu, pa bi doktor i na snimci morao ocrtavati rubove. Zato se skeniranje za totalne proteze nije uvriježilo.

Za totalnu protezu uzima se funkcijski otisak, koji ne bilježi samo oblik, nego i pokrete mišića. Za to postoje posebni voskovi i materijali koji se zagriju na točno određenu temperaturu, da ne budu ni pretvrdi ni premekani, kako bi se vjerno prenijeli pokreti vaših mišića. To traži mnogo spretnosti.

Jesu li implantati rješenje

Logičan izlaz su implantati: lokatori ili nadomjesci na četiri ili šest implantata (tzv. all-on-4 i all-on-6) za koje se proteza hvata. Do implantata se došlo iz velike želje ljudi za fiksnim zubima, no nije svatko kandidat za njih.

Implantati mogu oboljeti od istih bolesti zbog kojih su izgubljeni zubi. Loše higijenske navike ostaju loše: ne mogu se zanemarivati zubi, pa proteza, pa implantati, a za probleme kriviti druge. Ako se odlučite za implantate, morate se o njima redovito brinuti.

Nadomjesci na implantatima često izgledaju prirodnije. Razlog je drugačiji financijski okvir, ali i drugačiji materijali s kojima tehničari rade: cirkon, kompozit, po potrebi akrilat, te drugačija postava zuba. To je posve drugi udžbenik, pa se više pažnje može posvetiti i estetici nego kod totalnih proteza.